Kada je VW sredinom 70 predstavio prvog golfa, time nije samo postavio temelje za novu klasu automobila – hatchback sa troja ili petora vrata – već je i posijao sjeme onoga što će vjerojatno postati najveća razmirica automobilskog svijeta – da li je bolji benzin dizel. Naime, ovo je bio jedan od prvih auta koji su ponudili ove dvije opcije, s time da je dizelaš donosio štedljivost ali uz velike kompromise u vidu grubog rada i slabašnih performansi.
No, s vremenom je napredak, kako kod dizelaša, tako i kod benzinaca, učinio da danas nekih značajnih razlika između ove dvije vrste motora gotovo da ni nema. Ali to ipak ne znači da je kod kupovine auta, novog ili polovnog, u potpunosti svejedno kakvo srce će kucati pod njegovom haubom. S time na umu, idemo vidjeti koje su prednosti i nedostatci kako dizelskih tako i benzinskih motora, što će, nadam se, pomoći vam na odaberete ono što više odgovara vašim potrebama i mogučnostima…
Sadržaj
Opcija 1 – dizelski motor
U našim krajevima je dizel tradicionalno najčešći i najpopularniji izbor, i to ponajviše zbog svoje glavne i svima odmah opipljive prednosti – niže potrošnja goriva a samim time i nižih troškovi na svakodnevnoj razini. Ali prošla su vremena kada je štedljivost bio jedini adut koji su ovi motori mogli ponuditi.
Zahvaljujući turbopunjačem promjenjive geometrije, common-rail sustavu ubrizgavanja i mnogim drugim tehnologijama, današnji dizelaši imaju puno snage – i to od niskih okretaja, što je jako korisno u svakodnevnoj vožnji – troše malo, i jako su uglađeni i tihi. Uz to, stvari kao što su EGR i DPF, koliko god potencijalnih problema stvarali, su neminovno smanjili emisiju štetnih plinova i gotovo u potpunosti eliminirali crni čađavi dim iz auspuha koji je bio karakterističan za aute sa dizelskim motorima.
Ali, kako to obično biva, sve ove dodatne tehnologije imaju i svoju negativnu stranu, a to je u ovom slučaju kompleksnost cijelog motora a time i veća mogućnost kvara. I to, u mnogo slučajeva, skupih i kompliciranih kvarova. Common rail injektori i pumpe su izrazito osjetljivi na kvalitetu goriva, a kada počnu praviti probleme, onda im obično nema kraja.
Čađa, koja je u manjoj ili večoj mjeri sastavni dio ispušnih plinova kod svakog dizelaša, može poštopati turbo, DPF, EGR ventile, usisnu granu i klapne koje se u njoj nalaze te tako dalje. Ovo je naročito izražen problem kod auta koji se većinom voze na kratke relacije, jer onda nema ni prilike da se nakupljena čađa spali. Puno momenta na niskim okretajima – ovo je samo po sebi prednost, ali u kombinaciji sa grubom lijevom nogom i bezosječajnim puštanjem kvačila – tu obično danak plaća plivajući zamašnjak.
Opcija 2 – Benzinski motor
S druge strane, benzinci nisu prošli kroz tako drastične promjene. Donedavno su većina proizvođača forsirali klasične atmosferce, gdje su jedine neka značajna unaprijeđenja rađena ne bi li se postiglo da motor bolje diše kroz cijeli raspon okretaja. Ovo uključuje razne varijatore faze ventila, usisne grane promjenjive geometrije i slično, a sve sa određenom dozom efikasnosti. No unazad desetak godina – i više kod nekih modela – stvari kao što su turbo i direktno ubrizgavanje goriva su postale standard.
Ovo je osjetno povećalo snagu, poboljšalo vozne karakteristike benzinaca uz primjetno smanjenje potrošnje u nekim realnim uvjetima. Ali, s druge strane, ovakvi motori su kompleksniji i izloženiji kompliciranim kvarovima, što je naročito izraženo kod sustava direktnog ubrizgavanja goriva – njemu se, da tako kaže, moraju posložiti sve zvijezde da bi radio kako treba. Ako i najmanja sitnica nije kako treba, onda brljavi, zatrzava, slabo vuče i tako…
Uglavnom, bilo da je klasični atmosferac ili turbo sa direktnim ubrizgavanjem, benzinac će uvijek trošiti nešto više nego dizelaš sličnog obujma i snage. No, s druge strane, radi mirnije i uglađenije te ljepše zvuči – istina, ovo može biti subjektivno, ali vjerojujem da će se većina složiti. Uz to, benzinac ima znatno veći raspon okretaja, što je nešto što će svatko tko voli malo sportskiju vožnju svakako cijeniti.
Opcija 3 – Plinska instalaicija
Naravno, osim ovo dvoje – benzin i dizel – postoji treća varijanta – plin, koji omogućava da iskoristimo sve prednosti jednostavnog klasičnog benzinca ali bez da pola plače ostavljate na benzinskoj. Istina, potrošnja bude čak i nešto malo veća, ali plin – LPG tj ukapljeni naftni plin, nije isto što i onaj zemni plin za kućanstva – je načelno duplo jeftiniji od benzina, pa je konačni rezultat značajno povoljnija vožnja.
E sad, mnogi ne vole plin, često zbog prijašnjih loših iskustava, koji su uglavnom posljedica loše ugradnje. Naime, da bi auto radio dobro, plinsku instalaciju treba kvalitetno ugraditi i podesiti, što nije uvijek slučaj. Nerijetko kojekakvi majstori nabacaju sve komponente kao lopatom, iskasape električnu instalaciju i ne izoliraju kvalitetno, mape od plina ništ-s-ničim, i onda auto kasnije ne ide dobro, troši puno, javljaju se raznorazni problemi i tako.
No, ako se plin dobro ugradi, ništa od ovoga se ne dešava – auto ima gotovo isto snage, troši skoro jednako, a ni nekih dodatnih servisiranja tu nema – tu i tamo injektori, i jednom u ohoho godina membrane na isparivaču. Neki od realnih nedostataka su to što plinska boca zauzima prostor u gepeku, ako je ona što ide umjesto rezervne gume onda obično stane oko 40 litara max, a ponekad nije lako naći benzinsku koja ima plin.
Što je bolje – benzin dizel ili plin
Sada kada smo prošli sve prednosti i nedostatke kako benzinaca tako i dizelaša, a eto i plina kao dodatne opcije, nameće se pitanje – šta je bolje? Ali kako to obično biva, nekog jednoznačnog, univerzalnog odgovora na to – nema. Ipak, načelno bi mogli reći ovako – ako radite do 10.000km godišnje i većinom vozite kratke, gradske relacije, onda je za vas najbolji klasični atmosferski benzinac. Naročito ako kupujete 5 i više godina star polovan auto. Dizel u ovakvom režimu rada nije dobra opcija, jer ga čađa poštopa pa onda imate hrpu skupih problema koji nekoliko puta pojedu ono što ste uštedjeli na gorivu.
S druge strane, ništa od ovoga se neće događati ako se dosta vozite na otvorenoj cesti i na duže relacije, gdje je dizel logična opcija. Naročito kod nekog većeg i težeg auta a pogotovo terenaca – ovdje benzinac teško da ima smisla. Budući da je svako malo na otvorenoj cesti, motor će spaliti svu čađu u DPFu i EGRu, pa s time neće biti problema, a ako sipate kvalitetno gorivo i ne škrtarite na servisu, neće biti ni problema sa diznama i pumpom.
I ostaje nam još plin – ovo nije loša opcija za nekoga tko ne želi dizel – bilo iz objektivnih razloga odnosno neće da se bakće sa diznama, turbinama, EGRovima i slično, ili čisto subjektivno, više voli benzince – ali isto tako ne želi puno trošiti na gorivo. Ali, ugrađivati plin ima smisla u neki malo jači, veći auto – nešto što troši 10 litara i više – jer onda će se ta investicija, što je tipa 1000€ i više – isplatiti u nekom razumnom roku. S druge strane, gradski autić sa recimo 1.4 motorom – on neće te novce godinama vratiti nazad.