“Ne troši ni kap ulja” ili “Potroši manje od litre od zamjene do zamjene” su neke fraze koje smo svi barem nekad čuli, a mnogi i sami koristili. Jer potrošnja ulja je praktički oduvijek bila neki univerzalni pokazatelj stanja motora – što manje, to bolje. Međutim, što ako auto troši puno ulja i moramo ga perodički dosipati? Gdje ono nestaje i da li se trebamo brinuti oko toga? I, uostalom, šta je uopće visoka potrošnja ulja, a šta je recimo neka normalna i prihvatljiva? E, pa to su pitanja na koja ćemo sada probati odgovoriti…
Sadržaj
Ulje curi iz motora
Slično kao i sa gubitkom antifriza o kojem smo nedavno pričali, povišena potrošnja ulja i svi neki uzroci se mogu podijeliti u dvije kategorije – ili da curi negdje van, ili da ga motor spaljuje. I opet, prvo ćemo proći curenja, jer je ovo uglavnom lakše za ustanovit sa sigurnošću i jeftinije za popraviti.
Brtve, semerinzi, O-ringovi…
Neka uobičajena mjesta na manje-više svim autima gdje može curiti ulje iz motora uključuju brtvu ventildekla tj poklopca ventila, semerinzi bregastih, semerinzi radilice, brtva kartera te čep kartera. Uz to, ako imamo hladnjak ulja koji stoji ovako vani, onda može curiti i na brtvama između njega i motora. Potom, mnogi benzinci imaju varijabilno podešavanje ventila sa nekakvim solenoidima koji upravljaju tim sustavom – to je isto jedno potencijalno mjesto gdje može curiti ulje. Nadalje, dizeli imaju vakuumske pumpe spojene direktno na bregastu, i nekakav O-ring, koji naravno isto može procuriti.
Sve u svemu, šta je zajedničko ovome je nekakva brtva, O-ring, semering, koji od starosti popusti i ne dihta više, i onda curi ulje. Načelno, sve te brtve su relativno jeftine, ali zamijeniti ih je ponekad mukotrpan posao prilikom kojeg mnogo toga moramo sastaviti.
Ustanoviti odakle curi je uglavnom jednostavno – vidjeti gdje se na motoru pojavljuje ulje, što znaći da je tu neki semering ili brtva koja ne dihta. Međutim, ono što može otežati situaciju je pristupačnost – ondnosno da od svega naguranog u morotni prostor ne vidimo odakle curi – ili da je motor sav mastan i prljav. U tom slučaju ga trebamo prvo dobro oprati, što se može napraviti na više načina – miniwash, čistač za kočnice, dimer i šprica sa toplom vodom i slično. Ali da sad ne duljim, idemo se mi pozabaviti sa onom drugom, puno skupljom varijantom…
Motor spaljuje ulje
… a to je da motor spaljuje ulje, što efektivno znači da ono ulazi u cilindre tokom rada. Jasno da i ovdje postoji više mogućih uzroka, a ako imamo sreće…
Odušak Motora
…onda će to biti recimo odušak motora – ili, kako često kažemo, iberlauf – koji odvodi uljne pare iz kartera u usisnu granu, odakle dalje idu u motor. Kod većine auta, ovdje imamo nekakav ventil oduška, sa separatorom koji odvaja kapljice ulja i membranom koja regulira tok tih para. I ako se separator zaštopa ili membrana pukne, onda će onda preko ovoga puno ulja završiti u usisnog grani. S druge strane, ako je odušak u potpunosti začepljen, onda neće uopće puštati uljne pare, već će one nabijati tlak u karter, pa će onda stalno izbijati neke brtve.
Turbopunjač
Potom, imamo nešto što je neizostavno u većini novijih auta – turbopunjač, koji u svom radu koristi motorno ulje za podmazivanje. I ako brtve na osovovini turbine procure, onda će ulje, ovisno o konkretnoj situaciji, ili ići direktno u ispuh, ili će ga turbina nabijati u usis. A u ovom slučaju će intercooler i njegova crijeva biti sva zauljena. Ovakva turbina može uzrokovati iznimno visoku potrošnju ulja, te, još gore, kod dizelskih motora može doći do toga da odu u iberturažu. Ovo je situacija kada motor ‘koristi’ ulje koje dolazi preko turba umjesto goriva, okretaju se popnu do maksimuma, a ugasiti ga ne možemo.
Hladnjak ulja
Također bih ovdje spomenuo hladnjak ulja, koji ako pukne, onda će nabijati ulje u antifriz. Ali ovo ćemo lako ustanoviti, jer će onda u ekspanzionoj posudi imati nekakvu gustu bljedo-smeđu emulziju, koja se često povezuje sa puknutom brtvom glave.
Gumice ventila
I time smo došli do samog motora, unutar kojeg imamo nekoliko mogućih uzroka visoke potrošnje ulja. Jedna od njih su gumice ventila, što su svojevrsni brtveni prstenovi koji sjede na tijelu ventila i sprječavaju ulje da iz glave curi u cilindre. Ako ne dihtaju dobro, onda bi mogli primijetiti kratkotrajne oblačiće bijelo-plavog dima kod prvog paljenja, nakon dužeg stajanja u leru ili prilikom šaltanja.
Uljne karike
Sljedeće na redu su uljne karike na klipovima, koji skidaju višak ulja sa stjenke cilindra i ostavljaju tanki sloj, tek koliko treba za podmazivanje. Ono što se može dogoditi, naročito ako auto nije održavan, jest da te karike ‘zapeknu’ da tako kažem i više ne stvaraju dovoljan pritisak na cilindra, zbog čega na njima onda ostaje previše ulja koje se onda spali.
Kompresijske karike i cilindri
Osim uljnih, iznad njih imamo i kompresijske karike, po 2 na svakom klipu. Ako su one potrošene, ili ako je cilindar pohaban, onda će biti puno lufta između, pa će kompresija, odnosno sagoreni plinovi dok motor radi djelomično bježati dolje u karter, gdje onda nabija pritisak i velike količine uljnih para preko iberlaufa tjera u usisnu granu i onda dalje u motor. Jedan odokativni, old-school trik za procjenu kompresije, odnosno pohabanosti karika i cilindara jest da zagrijmo auto na radnu temperaturu i onda izvučemo štangicu ulja. Ako ovdje izlazi primjetna količina dima, naročito onako ritmički, u oblačićima, onda je izgledno da ima puno lufta između karika i cilindara.
Ostali uzroci povećane potrošnje ulja
Osim ovih raznih mehaničkih uzorka povišene potrošnje ulja, svakako bih spomenuo još dvije stvari. Prvo, samo ulje koje koristimo – možda nije ono kakvo treba za naš auto. Može biti kriva gradacija, neadekvatna specifikacija, i onda ga troši puno. Šta je ispravno za koji motor i auto uvijek možemo vidjeti u priručniku od auta, ako ga imamo, a uglavnom se lako nađe i na internetu. Što se tiče gradacije tj viskoznosti – a to je onako laički rečeno koliko je ulje gusto – ovdje je bitno je da uzmemo u obzir naše podneblje. Da sad ne idem u neka objašnjenja, oni brojevi 5w40 ili 0w30 – kao što se može vidjeti u ovom grafu, oni predstavljaju raspon temperature za koje je to ulje namijenjeno.
Druga stvar je sama vožnja – sasvim je moguće da auto troši malo više ulja na autocesti, naročito na nekim većim brzinama, nego u laganom gradskom prometu. Ako je ovo u nekim razumnim granicama, razloga za brigu uglavnom nema…
Kolika je normalna potrošnja ulja?
Što za kraj osta je pitanje što je uopće povišena potrošnja ulja, tj koju količinu ulja motor može potrošiti u nekom intervalu – recimo od izmjene do izmjene – a da se to i dalje smatra normalnim i prihvatljivim. Sami proizvođači ovdje daju nikakve konkretne brojke – koje možemo primjerice naći u korisničkom priručniku od auta – međutim, ovdje se uglavnom radi o nekim nebuloznim i beskorisnim vrijednostima. Recimo, ovdje kaže do jedne litre na 1000 km…kao da je trabant ili warburg. Razlog zašto proizvođač stavlja ovako nerealne cifre jest da se ogradi od manje-više bilo kakve odgovornosti ako auto troši više ulja nego što bi to bilo uobičajeno, naročito dok je još u garanciji.
U stvarnosti, potrošnja ulja bi za nekakav uredan motor trebala biti od skoro ništa – u idealnim uvjetima – do tipa 1 do možda 2 deca na 1000km. Ovo puno ovisi i načinu vožnje, ali i o samom autu, jer neke mašine imaju naviku da malo popiju čak i kada je sve savršeno.
S druge strane, pola litre na 1000 km i više je daleko previsoka potrošnja ulja, bez obzira koji motor ima ili kako se vozi. Ovakav auto ne samo da će dimiti – stalno ili pod opterećenjem – nego će i to sagoreno ulje odštopati katalizator ili DPF, već što ima, a može biti problem sa prolaskom na tehničkom zbog eko-testa.