Uvoz auta iz Njemačke

Njemačka na ovim našim prostorima slovi kao svojevrsna obečana zemlja po mnogim pitanjima, a među koje svakako spada kupovina polovnog auta. Razlozi za ovo su jasni – generalno niže cijene, raznovrsnija i bogatija ponuda, ali i uvriježeno mišljenje kako se vozila tamo puno bolje održavaju. O ovom posljednjem, doduše, bi se dalo diskutirati, ali to nije današnja tema. Ono što jest tema koju ću pokušati objasniti je sam postupak kupovine i uvoza auta iz Njemačke – kako to ide, što je potrebno i oko čega treba obratiti pažnju. 

Uvoz auta iz Njemačke – postupak u 6 koraka

Uvoz auta iz Njemačke – Odabir auta

Kao i svaka druga kupovina polovnjaka, ono s čime počinjemo je pregledavanje onoga što se trenutno nudi na tržištu. A ovdje u principu imamo dvije opcije. Jedna je da fizički odemo u neki veći grad, recimo Minhen, pa tamo odemo u Bodenseestrasse, gdje ima na desetke handlera vrata do vrata, i nadati se da ćemo ubosti nešto što nam se sviđa i odgovara cijenom. Nešto kao odlazak nedjeljom na auto pijacu. Ovo je OK varijanta ako su nam u igri više modela i ako nismo previše izbirljivi, jer će se među stotinama auta koji se tamo nalaze sasvim sigurno nešto naći. 

Uvoz auta iz Njemačke

Druga opcija za uvoz auta iz Njemačke – po meni puno bolja – je tražiti auto na Internet oglasnicima – mobile.de i autoscout24.de su ovdje bez sumnje najjača imena, ali zasigurno postoje i drugi.

Što ovdje valja imati na umu je da u njemačkoj osim standardnog – kilometraža, oprema, općenito stanje – znatan utjecaj na cijenu ima i sama lokacija vozila. Generalno, auti u južnim pokrajinama – Bayern, Baden-Wurten i slično – su nešto skuplji nego oni što su više prema sjeveru, kao recimo Berlin ili Hamburg. Razlog za ovo je upravo prodaja za izvoz, jer kako mi što privatno dolazimo kupiti auto preferiramo bliže krajeve, tako i trgovci na veliko koji dolaze šleperom po njih.

Sad, sama potraga za potencijalnim autima je manje-više isto kao da kupujemo u svojoj zemlji – probiremo šta nam odgovara po cijeni, stanju, opremi i što već. Jedino što bih ovdje napomenuo – po meni je bolja opcija hendler, tj profesionalni prodavač, jer on ipak mora dati neku garanciju za auto i stajati iza onoga što prodaje. Primjerice, ako stavi unfalfrei, možete poprilično biti sigurni da taj auto nije bio ozbiljnije lupan, mada, opet, ni ovo nije nešto što se može uzeti zdravo za gotovo.

S druge strane, kada stoji da je nur gewerbe oder export, te je vjerojatno bolje zaobići, jer to je u principu auto za koje prodavač iz određenog razloga ne želi garantirati – a u ovakvim kombinacijama ona zakonski obvezna garancija koju moraju dati ne vrijedi i ne primjenjuje se. 

Također, kada napikiramo neki auto koji bi išli vidjeti i, ako bude sreće, kupiti, svakako bi bilo dobro i naći par dodatnih u krugu 100-200 km. Jednostavno, ako nam se ovaj prvi pokaže kao loš i odustanemo od kupovine, da imamo rezervne opcije. 

Uvoz auta iz Njemačke – Odlazak 

Sljedeće – recimo da smo našli preko oglasnika auto koji nam odgovara i čuli se sa prodavačem – mail, poziv, viber, ili što god – sve provjerili što nas zanima i dogovorili da bi došli pogledati. E sad, tu nastaje problem – kako otići tamo, jer ovdje po svoj prilici govorimo o 1000 i više kilometara razdaljine. Dakle, da sjednemo s nekim u auto i skoknemo pogledati baš i nije neka realna opcija.

Ono što možemo jest povesti se s nekim tko ide u njemačku, naročito ako idemo u neki veći grad – sad, da li je ovo neka rodbina, poznanici koji rade tamo, ili nađemo nekog preko recimo blablacar, nebitno. Druga mogućnost je autobus, što je jeftino, ali i fizički ubitačno, jer je to 10 i više sati sjedenja, nakon čega ste manje-više slomljeni. Još jedna varijanta – ako smo voljni kupiti auto na neviđeno ili imamo nekog tamo u njemačkoj da ga pogleda – jest da nađemo autoprijevoznika koji će ga dovesti na šlepi.  

I ono kako smo mi išli je – sjeli na bus do aerodroma, odatle avionom do Stutgarta, tamo prespavali jednu noć u hotelu, ujutro sa dvije linije S-bana plus jedna lokalnog busa do malog mjesta 50 km od Stuttgarta gdje se nalazio hendler. Netko bi pomislio skupo, ali nije bilo – avion 80€ po osobi – išli smo žena i ja – 60€ noćenje, i sveukupno 50ak € za sve buseve i S-bane. Kod aviona je bitno samo birati najjeftinijeg prijevoznika i dan kada su karte jeftine, što je u mom konkretnom slučaju bila srijeda.    

Pregled auta

I sad, kada smo napokon došli do auta, valja ga pregledati, što je opet isto kao da kupujemo u svojoj zemlji. Ne bih ovdje išao u neka objašnjenja jer ima video ovdje na kanalu baš o kupovini polovnjaka, pa svakako to pogledajte👇 

Kupnja Polovnog Auta – savjeti & na što paziti kod kupovine polovnjaka

Ono što jest neka specifičnost koju valja spomenuti je jezična barijera koja bi mogla otežati komunikaciju. Istina, ako kupujete kod handlera, oni uglavnom znaju engleski u toj mjeri da se može sporazumjeti. Ali ako to nije slučaj, ili ako vi ne baratate ni jednim jezikom osim materinjeg, onda ne bi bilo loše se unaprijed pripremiti jednim recimo šalabahterom.

Odete na google translate, sastavite pitanja koja bi htjeli postaviti – tipa, kad je bio zadnji servis, da li je ovo ili ono mjenjano i tako – prevedete na njemački i, najbolje, isprintate na papir i zamolite prodavača da vam odgovori. U biti, čak i to – Molim vas, da li mi možete odgovoriti na ovih par pitanja, jer ne znam njemački najbolje – možete staviti na taj papir, odmah na početku. 

Potrebni dokumenti 

Ako je auto sve OK, dogovorili smo se oko cijene i svega ostalog, ono što nam slijedi je red birokracije vezan uz uvoz auta iz Njemačke. Ako kupujemo od handlera, on nam treba dati račun – mi, naravno, njemu pare – na kojem su stavke kao što je marka, model, broj šasije, cijena i slično. Također, u ovoj varijanti je bitno da je na računu naznačeno da je porez plaćen u Njemačkoj – to je ova stavka ovdje, jer u suprotnom bi ga mi morali platiti u svojoj zemlji. Što sa 25% PDVa nikako nije zanemariva stavka, ni u kome slučaju.

Također, što nam prodavač treba dati su mali i veliki brif – to je kao prometna i knjižica vozila – jer to će nam kasnije trebati kod uvoza u našu zemlju. Također, provjerite sa prodavačem da li možda ima COC – Certificate of Conformity – od auta, jer ovo ili potvrda proizvođača vam treba pri uvozu. Istina, rijetko tko ima, ali ništa ne košta pitati. 

Potom, valja zajedno sa prodavačem otići u lokalni ured gdje se izdaju tablice, gdje ćemo uzeti tablice – ili col, crvene, ili obične probe, koje su žute. U biti, ove druge, probe, su samo za njemačku, ali, barem koliko sam ja saznao, nitko nije imao problema ako se vozi s njima do kuće. I jasno, treba nam i osiguranje uz te tablice – koje god da jesu – ja konkretno sam ga dobio od prodavača, zajedno sa žutim tablicama. I kad je to sve riješeno, pakuj ono što imaš sa sobom i put pod noge…

Povratak nazad 

Što se tiče samog povratka, tu nemam šta posebno za reći – put kao i svaki drugi. Jedino što bi napomenuo je da imate na umu da ste kupili polovni auto koji ipak može imati neke skrivene mane, pa ako imate ideju da ga na autobahnu probate koliko ide – radije nemojte. Ako vam tu u Njemačkoj nešto cikne od opterećenja, popravak će vas koštati da vam se zavrti u glavi. Umjesto toga, laganini do kuće, bez forsiranja, a isprobavanja granica ipak ostavite za neki idući put, nakon što auto detaljno pregledate i budete sigurni da je sve OK. 

Carina 

I kada smo, nadam se srećno, fizički došli kući, ono što nam ostaje za napraviti jest da auto i papirnato uvezemo, tj da riješimo i birokratski dio vezan uz uvoz auta iz Njemačke. Sad, ja ću objasniti kako procedura ide u Hrvatskoj, mada vjerujem da i u susjednim zemljama nije neka velika razlika.

Uglavnom, šta nam, osim računa i ona dva brifa, treba je ili COC – kojeg izgledno nećemo imati – ili umjesto njega, potvrda proizvođača. Nju dobijemo od ovlaštenog zastupnika za konkretnu marku, a postupak je jednostavan – ja sam mailom poslao račun i kopiju brifa, uplatio 50 i kusur €, i oni su mi to vratili mailom kroz sat, dva. A istovremeno ta potvrda bude vidljiva i na stanici tehničkog pregleda, tako da njima ne morate kasnije ništa nositi papirnato. 

Idući korak je carina – možemo fizički to odraditi na šalteru, ali puno bolje je, ako imamo Internet bankarstvo, sve riješti online, preko sustava e-građanin. Jednostavno, odete na adresu za prijavu vozila, ulogirate se preko bankarstva, unesete sve tražene podatke o autu i uploadate priloge – prometne, račun i potvrdu proizvođača – ovo možete slikati mobitelom, ali samo onako fino da se sve vidi – pošaljete, i kroz par sati vam vrate 2 rješenja – jedno za porez na motorna vozila, drugo je naknada za otpadna vozila. Platimo to dvoje, i možemo na zadnju fazu…  

Homologacija i tehnički  

Tehnički Pregled Auta – kako izbjeći pad

A to je stanica za tehnički pregled, gdje ćemo prvo obaviti homologaciju. Ovo je manje-više birokratski postupak, gdje poslikaju auto, uzmu dokumente – račun, brifove – i sve provedu kroz sustav. Ovo traje tipa pola sata, sat, i kada je sve riješeno, ostaje samo odraditi tehnički i registraciju, što je isto kao za bilo koji drugi auto. I uglavno, to bi bilo to vezano uz uvoz auta iz Njemačke.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)