Mnogi malo noviji modeli imaju nekakav prekidač kojim se mijenjaju režimi rada auta i kako je on postavljen. Ovo se obično predstavlja kao nekakva magična tipka koja u potpunosti mijenja ćud automobila, koji u jednom trenutku može biti sportski s fokusom na performanse, a onda u drugom, sve može biti podešeno tako da je udobnost i komfor na prvom mjestu. Uz to, imamo i nekakvu ECO varijantu kao treću mogućnost, gdje je prioritet smanjena potrošnja goriva. Ali, kako ovo točno radi, i što se pri tome mijenja – to ćemo upravo sada probati odgonetnuti….
Sadržaj
Režimi rada auta i Motor
Ono šta prije svega režimi rada auta – u ovom slučaju sport, comfort ili ECO – utječu je motor i kako on reagira kada stisnemo gas. Sad, što vjerojatno svi pomisle jest da se ovime mijenja snaga koju on daje, pa da kada ga stavimo u sport daje nešto više konja nego kada je recimo ECO. Evo, meni je to bila prvo palo na pamet. Međutim, uglavnom to nije tako, jer to bi podrazumijevalo različite postavke ubrizgavanja i paljenja za svaki mod rada – ono, kao u Brzi i Žestoki – što je prekompleksno za nekakav obični cestovni auto. Umjesto toga, ono što se mijenja jest odziv na gas, ili, drugim riječima, koliko će se motor otvoriti – da tako kažem – kada mi stisnemo papučicu.
Da to objasnim na ovako neki slikovit način – zamislite da stisnete papučicu gasa recimo 20% – u ECO modu će kompjuter motora otvoriti zaklopku gasa samo tih 20%, što će u konačnici i dati samo toliko snage. Ali ako ga prebacimo u sport, onda će za istih tih 20% stisnute papučice gasa otvoriti klapnu za recimo 40%, što automatski znači i življe ubrzanje, tj mi imamo takav dojam. Naravno, kako ne postoji nikakva fizička veza između papučice i samog motora, već se ovo sve odvija preko kompjutera, taj odnos se može lako mijenjati.
A time se otvara prostor za potencijalnu uštedu goriva u ovim štedljivijim modovima rada, jer mi kao vozači uglavnom imamo tendenciju podjednako stiskati gas prilikom nekog normalno kretanja i ubrzavanja, pa je onda naravno tu zamjetna razlika u tome koliko i kako će auto reagirati. I da, ono objašnjenje s klapnom gasa vrijedi samo za klasične benzince – kod dizela se to ne koristi – ali princip je i dalje isti.
Mjenjač
Iduće ne što će prebacivanje između različitih načina rada imati veliki utjecaj je mjenjač i šaltanje brzina, naročito kada je automatik. Pa će tako kada ga stavimo u ECO čim prije prebacivati u višu brzinu i tako držati motor na što nižim okretajima, te samim time smanjivati potrošnju. Dok kada ga prebacimo u Sport, držat će ga duže u istoj brzini, razvlačiti u okretaje, a sve kako bi se postiglo bolje ubrzanje i općenito performanse. Također, kada stisnemo gas da bi ubrzali, znatno ranije će prebaciti u nižu, ili čak dvije, tri, kako bi auto imao što više šusa. Jer, jelte, to smo i sami rekli da nam je prioritet kada smo odabrali Sport mod.
S druge strane, kada imamo ručni mjenjač, kao što je to slučaj ovdje, onda tu auto ne može ništa napraviti po pitanju šaltanja brzina. Ali ono što može jest sugerirati nam kada da prebacimo u viši i niži stupanj prenosa, a kada će ovo biti opet ovisi o odabranom režimu rada. Primjerice, u ovom konkretnom slučaju će pokazivati strelicu gore ili dolje kada kompjuter motora smatra da je vrijeme za šaltanje. A u ECO modu se pojavi i ovakav simbol ručice mjenjača, kako dodatni podsjetnik. I ako se onda toga pridržavamo, i auto će nešto manje trošiti, jer ćemo stalno biti u nekom optimalnom području okretaja.
Ovjes
Nadalje, kod nekih malo skupljih, bolje opremljenih auta, možemo imati tzv adaptivni ovjes, gdje se tvrdoća amortizera mijenja u ovisnosti o odabranom režimu rada. Pa će tako u comfort modu amortizeri biti nešto mekši, što povećava udobnost pri prelasku preko rupa i neravnina, što je nešto čega gradske prometnice nažalost nude na pretek. Znate i sami – napraviti šaht u ravnini ceste je ravno znanstvenoj fantastici. S druge strane, ako se vozimo po nekoj glatkoj zavojitoj cesti, prebacimo ga u sport, amortizeri postanu tvrđi i auto se znatno manje naginje prilikom skretanja, što rezultira boljim držanjem pravca tj neke zacrtane putanje ali i onom subjektivnom osjećaju sportske vožnje.
Uz to, u nekim još ekstremnijim – skupljim – varijantama možemo imati i balans štange promjenjive čvrstoće. Ovo je doslovce metalna šipka koja povezuje lijevi i desni točak tj ovjes, i što je ona čvršća i manje se uvija, i auto će se manje naginjati u zavojima, ali će i ujedeno i biti puno neudobniji kada recimo jednim točkom prođemo kroz rupu. Naravno, sve ovo dodaje kompleksnosti samog auta ali i poskupljuje kasnije eventualne popravke jer, recimo, amortizer promjenjive tvrdoće košta više od onog običnog.
Upravljanje
Što bih još spomenuo je upravljanje tj volan, koji će biti lakši ili teži za okretat u ovisnosti u odabranom režimu rada. Kada ga stavimo u comfort, on će biti skroz lagan i gotovo bez ikakvog otpora, što zasigurno dobro dođe u gradskoj vožnji ili pri parkiranju. S druge strane, ako prebacimo u sport, on postane znatno tvrđi – odnosno sam taj servo manje pomaže – što nam automatski daje neku bolju, izravniju povratnu informaciju kod brzih prolazaka kroz zavoje. Jasno, ovdje opet određenu ulogu igra i subjektivni dojam, ali to je nešto što ima svoj utjecaj na cijelu priču.
I, eto, to bi bilo kako funkcioniraju režimi rada auta – ako ih koristite na neki ispravan način, onda vam auto uistinu može u jednom trenutku biti nešto sportskiji, a u drugom primjetno štedljiviji ili udobniji. Sve u svemu, zgodna stvar i nije nikako za baciti.