BMW – koji god da je model u pitanju – je poprilično popularan na ovim našim prostorima, djelomično zbog nekog kao prestiža, a vjerojatno više zbog svog uglavnom atraktivnog izgleda te onako sportski orijentiranih karakteristika, najviše po pitanju ležanja na cesti. Ali isto tako, ovo su auti koji slove kao kvarljivi, nepouzdani te, prije svega, uvriježeno je mišljenje da je BMW skup za održavanje. A da li je to uistinu tako, ili je riječ o prenapuhanom mitu – to ćemo sada probati saznati.
Table of Contents
Da li je BMW skup za održavanje u odnosu na druge marke
Za početak, održavanje i koliko koštaju neki uobičajeni dijelovi koji se troše i periodički mijenjaju. Ovdje ćemo za primjer uzeti F30 320d i kao neka usporedba – druga dva auta: Škoda Octavia 2.0TDI kao nekakav auto podjednake veličine – tu su negdje – te Hyundai i30 1.6 16v za kojeg ja evo smatram da je jedan od onih auta koji su generalno toči-vozi, bez nekih izraženih kvarova i problema koji ga prate. I ovdje ćemo uzeti nekakve zamjenske dijelove, kvalitetnije, iste marke za sva 3 auta.
Pa prvo bi bilo sve što treba za mali servis – dakle ulje u motoru, filter ulja, zraka, kabine i goriva.
Potom, kočnice – diskovi i pločice – ovo je definitivno nešto što se na svakom autu prije ili kasnije se potroši i treba zamijeniti, te amortizeri, sva 4. Iako baš i ne spada u redovno održavanje, ali je nešto što isto s vremenom ode, pa je dobar primjer za ilustraciju.
Kvarljivost – da li se BMW češće kvari
Druga bitna stavka ovdje bi bila pouzdanost i – nazovimo to tako – sklonost kvarovima, odnosno da li je izglednije da će se na BMWu nešto pokvariti prije nego na nekim sličnim autima. Sad, ovo nije nešto što se može staviti na papir i precizno izračunati kao što je to slučaj sa troškovima redovnog održavanja, jer to ovisi o pojedinačnim slučajevima, od auta do auta.
Ali tu za neku predodžbu mogu navesti vlastiti primjer – ja sam 2017 kupio E90 320i a otprilike u isto vrijeme su moji roditelji kupili Volvo V50 – isto dvolitreni benzinac, dakle dva recimo slična auta. Ja sam u periodu od narednih 7 godina na BMWu napravio koješta – zamijenio senzor radilice, vakuum pumpu, brtve hladnjaka ulja, reparirao alternator jer je ulje sa hladnjaka curilo po njemu, zamijenio gumice ventila zajedno sa setom lanca, amortizere, ventilator hladnjaka i još pokoju sitnicu. Dakle, malo poduži spisak, ima sve to detaljno opisano u ovom tu videu.
U međuvremenu, moja mama je u istih tih 7 godina, osim nekog redovnog servisiranja, morala zamijeniti dva ležaja kotača i pumpu goriva – s time da ovo drugo smatram da je više njena krivica zbog čestih vožnji na rezervi i skoro rezervi. I to je otprilike to, nije bilo nekih drugih većih kvarova. Stoga, u ovoj konkretnoj usporedbi – da BMW se pokazao kao kvarljiviji i zahtjevniji za održavanje, naročito ako hoćete da je u urednom stanju.
A razlog ovome djelomično – ja bih rekao i poprilično – leži u samoj kompleksnosti BMWa, a naročito motora. Čovjek ima dojam da inženjeri kada ga projektiraju nastoje natrpati što više tehnologija – raznoraznih gefufni i cincilatora – a sve ne bi li se postigle bolje performanse i efikasniji rad motora. Što je super, ali sve te dodatne stvari kasnije skupo koštaju kada se krenu kvariti, što neminovno dođe s godinama.
Još bih spomenuo i same dijelove – naročito senzore, gdje često imate situaciju da zamjenski, čak i oni najkvalitetniji, često ne funkcioniraju kako treba. I ako hoćete biti sigurni da će auto dobro raditi, bez nekog brljavljenja, zatrzavanja ili gubitka snage, onda nemate izbora nego kupovati orginal, koji je poprilično skup.
Uz to, što moram ovdje moram dodati je i svojevrsna krhkost, pretjerana nježnost, da tako kažem – sve kao da je napravljeno sa minimumom materijala, nema nimalo rezerve koja bi dala robusnost pa da može podnijeti ako ga se i eventualno preforsira. Evo, najbolji primjer je famozni lanac – najzloglasniji su N47 i N57 dizelaši, mada ni ostali noviji motori nisu imuni na ovaj problem. Em je lanac sklon tome da se rastegne pa hoće preskočiti, em su vodilice napravljene od plastike koja s vremenom postane lomljiva i hoće se raspasti.
A da stvar bude gora, kada idete nešto raditi, zamijeniti neki pokvareni dio, to uglavnom bude, pa, ne baš jednostavno. Evo, opet za primjer senzor radilice – na većini auta negdje zaguraš ruku, raštekaš konektor, odvrneš sarafić koji ga drži, izvučeš stari, staviš novi i to je to.
Ali ne i na BMWu – ovdje često moraš prvo skiniti usisnu granu – što nije baš malo posla. Ili lanac na dizelima, koji je sa zadnje strane, što znači da se za zamjenu valja čupati motor ili mjenjač. I tako bi se dalo navesti još tko zna koliko primjera. Istina, dalo bi se isto tako naći primejere i za druge aute, ali opet, mnogo je onih na kojima je većina stvari relativno jednostavna za odraditi.
Povijest i odnos prethodnih vlasnika
I kako neka posljednja stavka bi bila povijest vozila odnosno kako je ono održavano i korišteno. Naime, kako većina nas kupuje polovan auto, itekako je bitno kako se prijašnji vlasnik odnosio prema njemu, kako ga je vozio i da li ga je redovno i kvalitetno servisirao. Istini na volju, ovo vrijedi za sve aute, neovisno koja je marka, ali kod BMWa još više dolazi do izražaja upravo zbog one kompleksnosti o kojoj sam maloprije pričao. Jednostavno rečeno, ima se više toga za pokvariti, naročito kada je auto zapušten ili ubijan, što naravno potencijalno vuče česte i skupe popravke.
Zato, neka generalna preporuka kod kupovine polovnog bavarca – mada to vrijedi i za sve marke – čuvajte se onih najjeftinijih na oglasniku, jer ovo su često smoreni auti na kojima štošta ne valja, i dok ga dovedete u red, potrošit će te puno više novaca, vremena i živaca nego da ste odmah u startu kupili neki malo skuplji, ali uredan auto.
I da, koji god da kupujete, bez obzira da li je to za 5, 10 ili 20 tisuća €, nemojte sve pare potrošiti na sam auto. Odvojite nešto na stranu da imate za eventualne popravke koji bi mogli iskrsnuti brzo nakon kupovine – što često hoće. Jer iskeširati sve do zadnje pare za 10 godina star BMW i nadati se da je sve, ali baš sve ispravno – ovo je uglavnom recept za katastrofu.
Zaključak – da li je BMW skup za održavanje?
Uglavnom, neki zaključak cijele priče bi bio – da, stoji da je BMW skup za održavanje u odnosu ne neke prosječne auta na našim cestama. I skloniji je kvarovima, ako ništa drugo zbog činjenice da je uglavnom kompleksniji i ima više skupih, osjetljivijih dijelova. Ali ako kupite nekakav uredan BMW, dobro i na vrijeme ga održavate, neće to biti nešto dramatično više. Ipak, ako tražite auto koji je toči-vozi i uglavnom ne traži gotovo nikakvih ulaganja, onda bolje ne BMW, jer će te se vjerojatno razočarati.