Kupovina auta je uvijek velik i bitan događaj u našim životima, a ako kupujemo polovnjak – što većina nas kupuje – onda je i neko općenito stanje vozila, kako je ono korišteno i održavano, dodatna nepoznanicu koju moramo uzeti u obzir. I tu je jedna od glavnih karakteristika koje odmah u startu gledamo kilometraža, pri čemu je auto sa 200.000 kilometara svojevrsni magični broj – sve preko toga je uglavnom previše, to je auto koji je već na izdisaju i najbolje ga zaobići. Ali jeli to uistinu tako – da li je auto sa 100.000 kilometara nužno bolji i pouzdaniji nego auto sa 200.000 kilometara ili čak i puno više od toga?
Auto sa 200.000 kilometara
Što osim kilometraže utječe na stanje auta
Jasno je da kilometraža utječe na stanje auta – on dok radi i vozi se, svi neki njegovi dijelovi – motor, ovjes, kočnice – se postepeno troše, sve do neke mjere kada postanu neupotrebljivi, i mora se mijenjati. Jasno, ovo vuče za sobom financijske izdatke, ponekad vrlo visoke, što, naravno, mi želimo izbjeći – ne želimo kupiti autu koji će biti rupa bez dna jer stalno nešto popravljamo. I tom logikom – bolje je da je auto što manje prešao, jer takav će se – jelte – manje kvariti.
Način vožnje i korištenja auta
Međutim, nije svaki kilometar isti – puno utjecaja ima kako i gdje je vožen, kako je održavan i koliko se bivši vlasnik općenito brinuo o njemu, ali i kakav je vozač bio za volanom. Evo, da to probam ilustrirati ovako:
Dva identična auta – recimo golf, 2016 godište, slična oprema i sve, ali jedan ima 120.000 a drugi 250.000. I oba vlasnici prodaju kao uredno servisirane, sve ispravno, nema grešaka i slično. Jasno, ovaj sa manje kilometara je skuplji, ali vjerojatno se isplati dati više para jer onaj sa puno kilometara je već poprilično islužen i za očekivati je da će biti više skupih kvarova.
Međutim, taj ‘isluženi’ golf – sasvim je moguće da je većinu tih kilometara nabio na otvorenoj cesti ili autoputu. Ne možeš napraviti 40.000km godišnje ako samo ideš do trgovine, par km do posla i jednom godišnje na more. Nego, čovjek radi u Austriji na terenu, svaki vikend šiba kući – znači upali ga i napravi 500km u komadu. Što su za auto idealni uvjeti – zagrijan je i krstari nekom ujednačenom brzinom po relativno finoj cesti.
S druge strane, ovaj sa malo kilometara je vjerojatno uglavnom vožen na kratke relacije. Što znači da on dok napravi 500km je imao 30-40 hladnih startova, dok je onaj dugoprugaš imao samo jedan. Uz to, oba su dizeli, a oni baš i ne vole kratke relacije – poštopaju se EGR i DPF – nešto s čime ovaj što je uglavnom na otvorenoj cesti tuče kilometre vjerojatno neće imati problema, jer kad voziš 100 i više km u komadu, to spali svu čađu.
Također, ovaj naš imaginarni golf sa manje kilometara je vjerojatno vožen uglavnom po gradu – znači, rupčage, šahtovi, stani, kreni, šaltaj brzine non stop, nemaš se gdje parkirati pa se penji preko nekog rinzola i slično. I onda su kugle, krajnice već sve izubijane, seleni srednja žalost, plivajući zamašnjak samo što nije počeo klepetati i da ne nabrajam dalje. Vi ga kupite, a sve ovo vam možda visi za vratom.
Održavanje
Potom, imamo održavanje – to što je auto manje prešao neće puno značiti ako pri tome nije kvalitetno servisiran. Opet, ona dva golfa – možda su obadva uredno vožena na servis, ali to ne znači da je posao jednako kvalitetno odrađivan. Pa može biti da onaj sa manje kilometara – čovjek ne zna ništa o autima niti ga zanima, odveze jednom godišnje da se odradi servis i dobro pregleda ako nešto treba odraditi, ali mehaničar tamo nije baš neki najpedantniji, ne potrudi se toliko oko auta, i sad tu već ima stvari koje su pri kraju, ali nitko ih nije primijetio jer nije dovoljno dobro bacio oko.
Nasuprot tome, onaj auto sa puno kilometara, što je stalno na cesti – tu i sam vozač je možda malo angažiraniji – bacit će pogled ponekad pod haubu, ulje, antifriz i slično, spazit ako šta curi, ili čut ako je nešto počelo lupati – i odmah će reagirati, jer itekako mu je bitno da auto negdje ne stane, naročito ako često putuje negdje u inozemstvo. Iz tog razloga je i sasvim izgledno da je potražio nekog boljeg, ažurnijeg mehaničara, za kojeg je siguran da kad mu ostavi auto, da će ga uistinu dobro pretresti i pregledati.
Još jedna stvar, kada auto ima recimo 300.000 km, na njemu je davnih dana koješta otišlo i već je zamijenjeno. Naravno, ovdje uvijek postoji pitanje koliko je posao kvalitetno odrađen i kakvi su dijelovi korišteni, i tu bi bio dosta oprezan sa autima na kojima je koješta rađeno u zadnjih 10.000 kilometara, jer tu je uvijek moguće da je samo sklepano za prodaju, sa nekim najjeftinijim dijelovima koji će se jako brzo raspasti. Što se kaže ‘za otjerat na pijacu’…
Tko je vozio auto
I kao neki treći faktor koji uvelike utječe na stanje auta neovisno o kilometrima je sam vozač. Jer ako je za volanom netko to ne zna voziti, njemu ne treba ni 100.000 km da koješta uništi. Banalan primjer, upali ga i odmah ga gazi u okretaje na hladno – to nikako nije zdravo za motor. Ili, malo je slabiji auto, nema osjećaja i sluha za mašinu, a natovari ga da bude pun ko čep kada recimo ide na more, i onda ga tamo po nekim uzbrdicama pregrije, prokuha od preopterečenja.
A i zato što nije bacio oko pod haubu prije nego što je krenuo na put, pa nije vidio da mu fali skoro litra antifriza. Uz to, loše vozi, već je par puta oštrajfao blatobran ili vrata, pa dao samo da se to malo pokita i prelakira, da se ne vidi. I onda vi kupite i nakon godinu-dvije počne izbijati hrđa. A ima samo 130.000, garažiran auto.
S druge strane, onaj auto sa puno kilometara – za volanom je možda bio kvalitetan vozač koji se ispravno ophodio prema njemu – nije ga forsirao na hladno, tovario u njega tereta da auspuh struže po cesti, ima osjećaja kada je autu teško pa da prešalta u nižu ili malo ohane s gasom i slično, uspori kada vidi ovako propali šaht ili ga obiđe i tako dalje. I kao rezultat toga svega, taj njegov auto je možda i u boljem stanju nego onaj prvi sa duplo manje kilometara, a platit će te ga manje.
Auto sa 200.000 kilometara – da ili ne?
Zaključak bi bio – kilometraža je samo broj i ne mora nužno biti povezana sa stvarnim stanjem auta. Jer ono što ovdje najviše ima utjecaja je način vožnje i kvalitetnost servisiranja, a to je nešto što se na brojčaniku ne vidi. Umjesto toga, kada kupujete Auto sa 200.000 kilometara ili više, ali i manje, morate ga dobro pregledati – izvana i iznutra – neki opći dojam kako izgleda, kako radi i kako se vozi – a detaljniji vodič u to kako prekontrolirati rabljeni auto prilikom kupovine možete vidjeti u ovom videu