Auti sa stražnjim pogonom su teži za voziti od onih sa prednjim, nije ih lako kontrolirati i, što je možda najbitnije, opasniji su jer se hoće izvrtiti – ovo su neke od uvriježenih mišljenja ako ste ikada razmišljali o kupovini takvog auta, ili čak i iskusili na vlastitoj koži ako ga imate ili ste imali. E sad, zašto je to tako i da li je uopće istina – to ćemo sada vidjeti kroz par nekih tipičnih situacija…
Table of Contents
Mit 1: Auti sa stražnjim pogonom po snijegu
…a jedna klasična, moglo bi se reći školska, je stražnji pogon i snijeg. Ono, čim dođe neka ozbiljnija zima, Internet i društvene mreže budu pune snimaka – blaga uzbrdica, cesta prekrivena sa…ovako snijega, i kakav Mercedes ili BMW koji se pati da se popne, sve šeta lijevo-desno, dok drugi auti normalno i bez ikakvih vidljivih problema prolaze. Što, naravno, bude predmet sprdnje i argument kako ti auti nisu ni zašto.
A uzrok problema ovdje su uglavnom gume. Na auto sa prednjim pogonom stavite manje-više kakve god zimske gume, i on će ići po svemu, jer mašina i sve ostalo pod haubom svojom težinom stišće prednje, pogonske kotače. Ali kod stražnjeg pogona je zadnji kraj lagan pa onda gume ovdje moraju se malo više potruditi, da tako kažem, i zbog toga sve 4 moraju biti odlične – prednje radi upravljanja, stražnje zbog trakcije.
Međutim, što bude je to da su ovo uglavnom auti malo više klase, da tako kažem, i obično imaju povelike felge – 18ice, 19ice – i set nekih vrhunskih zimskih guma, to košta debelo preko tisuću eura. I onda mnogi od nas – jer pare ne rastu na drvetu – kupe neke jeftinije zimulje, nešto kao srednja klasa. Jer, ono, zime su svakako mrljave, nema puno snijega i to. Uostalom, moj prijatelj/kum/tko god, ima iste na svom passatu, i pokazale su se kao odlične.
Ali na autu sa stražnjim pogonu, to ne funkcionira baš tako, jer fali težine da optereti pogonske točkove. Slično tome, ako su gume već malo starije – ono, tipična situacija – stare su 5 i više godina, ali imaju dosta ripne – međutim, takve gume su već pomalo kamene, tvrde i ne drže više kao kad su bile nove, što naročito dolazi do izražaja kod stražnjeg pogona.
Mit 2: Auti sa stražnjim pogonom se lako izvrte
Zatim, imamo još jedno uvriježeno mišljenje – auti sa stražnjim pogonom su puno opasniji od auta sa prednjim jer su skloniji gubitku kontrole i lakše se izvrte na cesti. To je ona tipična situacija – nekakva skliska cesta – kiša, snijeg, svejedno – oštar zavoj, dolazi auto, prokliže mu zadnji kraj i, ako ima sreće, samo napravi piruetu, da ne spominjem sada neke dramatičnije ishode.
Sad, ovo se može dogoditi u bilo kojem autu, ali je u principu svojstveno i puno izglednije u onima sa stražnjim pogonom, jer – isto kao ona priča sa snijegom od maloprije – pogonski točkovi nisu toliko opterećeni. U autu s prednjim pogonom, ako pretjerate u zavoju, on će najčešće krenuti klizati preko nosa – vi skrećete, a on ide ravno, ili ne skreće toliko koliko bi vi htjeli. I što refleksno svatko napravi je – pusti gas, stisne kočnicu – što na neki način pomaže, jer auto zbog inercije dodatno optereti prednje točkove, stisne još više gume koje onda uglavnom prestanu klizati.
S druge strane, auto sa stražnjim pogonom u istoj takvoj situaciji – prebrzo idemo kroz zavoj sa previše gasa – zadnji kotači će proklizati i rep će počet bježat prema van. I ako vi u tom trenutku refleksno nagazite kočnicu, ovo samo pogorša stvar, jer inercija prebaci težište naprijed i dodatno rastereti stražnje točkove, koji onda još slabije drže, i onda je neminovno da će te se izvrtiti.
Umjesto toga, što treba napraviti je samo malo popustiti gas i smotati volan u kontra smjeru – recimo auto se okreće u lijevo, vi morate motati desno. Međutim, problem je što je ovo potpuno kontraintuitivna reakcija, uopće nije nešto što bi čovjek onako refleksno napravio, i upravo zbog toga su auti sa stražnjim pogonom zahtjevniji za kontrolu u tako nekim situacijama i potencijalno opasni u rukama nekoga tko nema iskustva i znanja.
Istina, cijela ova priča je u određenoj mjeri bespredmetna, jer većina današnjih auta ima ESP i slična elektronska pomagala, koja će odraditi sve potrebne korekcije da ispravi auto i zadrži ga na nekom željenom pravcu, putanji. Ali i ovi sustavi, koliko god dobri bili, ipak imaju svoja neka ograničenja, ne mogu ni oni nadvladati fiziku, a, uostalom, nije loše znati kakve tendencije auto ima u određenim situacijama i što treba napraviti, čisto da svojim neispravnim reakcijama ne pogoršavate stvar.
Mit 3: Prednji pogon je startniji
I još jedan, pa da tako kažem, mit, koji možda nije toliko učestal, ali sam ga čuo u više navrata, pa da i njega spomenem – auto sa prednjim pogonom je startniji od onog sa stražnjim. Ovo je apsolutno krivo, čak je uglavnom i obratno – kada brzo startamo s mjesta, težište auta se prebacuje nazad, što rastereti prednje gume, a dodatno optereti stražnje. I zbog toga će auto sa stražnjim pogonom na istoj podlozi imati bolji start od auta s prednjim pogonom podjednake mase i snage.
Međutim, što valja uzeti u obzir je i subjektivni dojam – auto sa prednjim pogonom će kod nekog jačeg starta s mjesta obično zašlajdrati, ono, točkovi se zavrte u prazno, dok će onaj sa stražnjim pogonom sa podjednakom količinom gasa često krenuti s mjesta bez ikakvog proklizivanja. A upravo to proklizivanje čovjeku daje osjećaj kako auto ide, čupa, daje taj neki dramatični dojam, i onda kada toga nema, ostane utisak kao da auto slabije starta.
Zašto Auti sa stražnjim pogonom?
E sad, kad se ovi spomenuti da tako kažem kompromisi uzmu u obzir, nameće se logično pitanje – zašto se proizvode auti sa stražnjim pogonom i, još bitnije, zašto bi ih opće netko htjeo voziti. Pa, postoji nekoliko razloga za to.
Snaga koju mogu prenijeti
Jedan je snaga – kod auta sa prednjim pogonom, prednji kotači moraju i vuči i upravljati. I ovo savršeno normalno funkcionira bez ikakvih problema kada je riječ o nekim normalnim autima od 100, 150, možda 200 konja. Ali sve znatno preko toga, tipa 300 konja, e to već bude previše da bi išlo samo na prednju osovinu. Jednostavno, gume se po zavojima ne mogu prenijeti snagu na podlogu, što onda u kombinaciji sa teškim prednjim krajem rezultira klizanjem preko nosa ako idete s nešto više gasa.
Istina, ovdje u znatnoj mjeri može pomoći špera, koja ravnomjernije prenosi snagu na lijevi i desni točak i sprječava da samo jedan točak proklizuje, ali to većina auta nema. Uz to – konstrukcijski – imate prednje homokinetičke koji se moraju svakako zakretati kad skrećemo – teško je od njih tražiti da prenose neku enromnu snagu. I zbog tog razloga su jači auti uglavnom ili 4×4 ili, što je konstrukcijski jednostavnije – stražnji pogon.
Raspored mase
Potom, imamo famozni raspored mase, tj koliki postotak mase automobila je na prednjoj osovini, a koliko je na stražnjoj. Kod klasičnog auta s prednjim pogonom je to 60 i više posto naprijed, što je dobro u onim uvjetima tipa snijeg i slično jer više opterećuje pogonske točkove i pomaže im da bolje grabe. Ali isto tako zbog tog teškog prednjeg kraja ovi auti, naročito malo veći i jači, imaju tendenciju da kližu preko nosa kada idete brzo u neki oštri zavoj.
Auti sa stražnjim pogonom uglavnom imaju raspored mase oko idealnih 50% naprijed, 50% nazad. I kao rezultat toga, sve 4 gume su podjednako opterećene, što u konačnici znači da s takvim autom možete brže ići po nekoj zavojitoj cesti nego u autu sa prednjim pogonom podjednake snage i mase.
Uz to, i za volanom imate taj dojam da auto lakše savladava zavoje, nema tog osjećaja da ga nos vuče van, što u konačnici daje veći neki gušt takvoj vožnji. Naravno, pod pretpostavkom da je cesta ili suha ili mokra ali čista, jer ako je muljava, onda zadnji kraj tako lako i brzo se hoće oteti da ti nakon par puta više nije nimalo gušt. To su uvjeti gdje 4×4 ili kakav auto sa prednjim pogonom i dobrim ovjesom definitivno ima određenu prednost.
Bolja kontrola na ‘granici’ gripa
I možda najbitnije – ako oznate šta radite i šta treba napraviti, bježanje repom tj oversteer je puno lakši za kontrolirati nego klizanje preko nosa tj understeer koji je svojstven autima sa prednjim pogonom, jer tu automatski gubite i upravljanje, auto bježi prema van i vi tu nemate šta puno smislenog za napraviti osim kočiti i nadati se da će prestati klizati. Što može biti nezgodno ako odete dosta široko u zavoju – s jedne strane je kanal ili kakva ograda, s druge suprotna traka i neki eventualni nadolazeći promet.
E sad, kod stražnjeg pogona – što tipično bude je – smotaš u zavoj, stišćeš gas kada si prošao polovicu i u jednom trenutku zadnji kraj krene bježati van. A to se lako ulovi i ispravi sa kontra volanom bez ikakvog kočenja ili usporavanja. Samo, naravno, što je ključno u cijeloj prići je reagirati istog trena kada zadnji kraj krene i imati osjećaj koliko volana oduzeti – ako je premalo, nećete zaustaviti klizanje, ako je previše, onda će se ‘ritnuti’ na kontra stranu.
Ali ako uspjevate na vrijeme upecati stražnji kraj kada krene bježati, da ne ode previše, onda vožnja po kakvim zavojiti brdskim cestama bude puno dinamičnija i zabavnija nego što to bude u nekom autu sa prednjim pogonom. Jednostavno, veći je gušt. Naravno, moram napomenuti – bez pretjeranog forsiranja, pa da negdje izletite.
Zaključak
Nekakav zaključak bi bio – auti s prednjim pogonom su uglavnom jednostavniji i lakši za voziti, naročito za nekog prosječnog vozača koji niti ga zanima niti želi znati o rasporedima mase, kontra volanima i slično. Uz to, ovi su auti i nešto praktičniji, jer imaju više prostora u kabini i gepeku, jer nema kardana i diferencijala odozada da zauzimaju prostor.
Ali, ako volite neku dinamičnu vožnju po krivinama, onda morate probati auto sa stražnjim pogonom. Možda vam se ne svidi, i to je OK, niste ništa lošiji vozač zbog toga – netko jednostavno ne voli taj osječaj gdje rep bježi. Ali auti sa stražnjim pogonom, ako vam se svidi, vjerojatno više nikad nećete se htjeti vratiti na prednji pogon.