Cjelogodišnje gume – odnosno all-weather ili univerzalne gume, kako ih se još ponekad naziva – postoje već dugo, ali u zadnje vrijeme su se njihove karakteristike znatno poboljšale, te kao takve bi trebale osigurati dobre performanse tokom cijele godine, kako na snijegu tako i na suhom. I upravo zbog toga su one sve interesantnija opcija vozačima, mada se ovdje ipak nameće pitanje da li one mogu biti adekvatna zamjena zasebnim ljetnim i zimskim gumama, ili je ovo i dalje kompromis koji funkcionira samo u nekim određenim uvjetima.
Sadržaj
Usporedba cjelogodišnjih, ljetnih i zimskih guma
Prije svega, idemo pogledati po čemu se cjelogodišnja guma razlikuje od klasične ljetne gume s jedne strane i jedne tipične zimske gume s druge. Ono što prvo bode u oko, da tako kažem, je šara tj izgled gazne površine.
Kod ljetne gume, kao što se može vidjeti, imamo relativno glatku površinu prošaranu kanalima, čija je svrha izbacivanje vode i sprječavanje aquaplaninga. Nasuprot tome, zimske gume ne samo što imaju dublje kanale, što se ovdje možda i ne vidi toliko, već i imaju i puno ovih dodatnih utora i lamelica, koje se onda deformiraju pod opterećenjem, dajući gumi veću površinu i rogljavost, da tako kažem, što joj onda pomaže da bolje grabi po snijegu. Ali, s druge strane, takva guma je gnjecavija po suhom od ljetne, pa je onda auto manje precizan na volanu kod nekih oštrih zavoja.
E sad, kad pogledamo cjelogodišnju gumu, ono što ćemo odmah primijetiti jest da je izgledom jako slična zimskoj. Ovako na prvu, čak kao da ni nema neke velike razlike, jer isto imamo puno lamelica i utora. Međutim, ako pogledamo malo bolje, vidjet ćemo da su one znatno pliće, što znači da će se ova površina manje deformirati pod opterećenjem, a upravo je to jedna stvar kojom cjelogodišnje gume postižu bolje upravljivost i općenito performanse na suhom od pravih zimskih guma.
Druga bitna stavka ovdje je sastav gume, odnosno smjesa od koje su one napravljena. Ljetna guma je tvrđa i to zato da bi bila dovoljno čvrsta na visokim temperaturama ali i da se ne troši pretjerano pri takvim uvjetima. Ali kada dođe zima i zahladi, ona postane pretvrda, kamena, i ne pruža više dovoljno gripa, te se upravo zbog toga ne preporuča njihovo korištenje na temperaturama ispod načelno 7 stupnjeva, bez obzira bilo snijega na cestama ili ne. S druge strane, zimska guma je puno mekša te kao takva dobro drži kada je jako hladno, ali kada temperature odu gore, ona se pregrijava i izrazito brzo troši, pa nikako ne valja voziti na njima po ljeti.
Kod cjelogodišnjih guma, smjesa od koje su napravljene je svojevrsni kompromis s kojim se pokušava pokriti što širi temperaturni raspon na kojima one dobro funkcioniraju. Ali, naravno, ovo dolazi na uštrub performansi kako na vrlo niskim temperaturama tako i na ekstremnim vrućinama, koje možemo recimo imati ljeti kada se vozimo većom brzinom po autocesti. Svaki kompromis ima svoju cijenu.
Jednu stvar što valja napomenuti – ako planirate uzeti cjelogodišnje gume, svakako gledajte da one imaju ovaj simbol snježne pahulje i 3 planinska vrha. Ovo označava da je ta guma adekvatna za zimske uvijete, što je naravno bitno svakome tko vozi gdje ima nešto snijega, ali isto tako onima koji idu u Njemačku, jer se jedino gume s ovim simbolom priznaju kao zimske i morate ih imati na autu od 1.11 do proljeća.
Cjelogodišnje gume – prednosti
Iz ovoga svega rečenog se vjerojatno već da zaključiti koje su prednosti cjelogodišnjih guma u odnosu na ljetne i zimske, ali ajde da rezimiramo. Ono što se ovdje prvo ističe je praktičnost, jer ne moramo dva puta godišnje mijenjati gume – ljetne sa zimskima i onda za 5-6 mjeseci obratno. Ako nemate zasebne setove kotača – dakle gume i felge – ovo znači odlazak kod vulkanizera, što svaki put izbije 30, 40 a nekada i više € iz džepa, a uz to izgubite vrijeme dok oni skidaju i montiraju gume.
Kad već spominjem novce – 4 cjelogodišnje gume koštaju cirka duplo manje nego 8 guma – 4 ljetne plus 4 zimske. Istina, kada imamo zasebno ljetne i zimske gume, one bi zajedno trebale preći duplo više kilometara nego jedne cjelogodišnje, ali to je u teoriji. U stvarnosti, gume kako stare, postaju sve tvrđe i zbog toga slabije prianjaju, pa se onda često dogodi da ako ne radimo puno kilometara, da one, naročito zimske, nakon 5 godina postanu kamene i ne drže na snijegu, mada imaju još dosta ripne.
I ako nekakvu treću prednost bih spomenuo svestranost i vrlo dobre performanse predjelima gdje su zime blage a ljeta umjerena, pa nema puno snijega i temperature ne idu jako nisko, ali isto tako ljetne vrućine ne budu tako ekstremne da bi cjelogodišnja guma izašla iz svoje komfor zone.
Cjelogodišnje gume – nedostatci
Naravno, kao i sa bilo čime drugim, ne može sve baš biti idealno, pa tako i cjelogodišnje gume imaju neke nedostatke. Ovdje prije svega imamo trošenje, što je direktni danak onog ranije spomenutog kompromisa sa smjesom, pa se cjelogodišnje gume se nešto brže troše nego ljetne na višim teperaturama i većim brzinama. Zbog toga one nisu baš idealne ako radite puno kilometara na autocesti, gdje ovo najviše dolazi do izražaja.
Drugi nedostatak su generalno nešto slabije perfromanse u odnosu na ljetne i zimske gume, naravno u uvijetima za koje su ove napravljene. Ovdje prije svega imamo zaustavni put, gdje će se auto na ljetnim gumama na suhoj cesti zasutaviti nešto prije nego onaj na cjelogodišnjim, a ista stvar je i sa zimskima na snijegu. Jest da ovo često bude metar, dva razlike, ali upravo to može biti presudno za izbjegavanje sudara.
Uz to, cjelogodišnje gume uglavnom malo slabije drže putanju pri skretanju nego ljetne, odnosno prije će vam se dogoditi da vam auto počne bježati preko nosa kada uđete brzo u zavoj, što je ružno i opasno. S druge strane, zimska guma ipak puno bolje grabi na snijegu i ledu, pa ako živite u nekim planinskim krajevima, cjelogodišnja možda jednostavno nije dovoljno dobra.
Zaključak
I kada sve ovo sagledamo, zaključak cijele priče bi bio da ako radite puno kilometara ili vozite brzo i volite onako žešću vožnju po zavojima ili ste negdje u planinama gdje ima puno snijega, onda cjelogodišnje gume i baš nisu za vas. Vama i dalje trebaju zasebno ljetne i zimske, tu nema nekih nedoumica.
Međutim, ako ne prelazite puno kilometara godišnje, nego recimo 10-15 tisuća, vozite umjereno bez nekog forsiranja do granica fizike i ne susrećete se sa ekstremno niskim temperaturama i snijegom od pola metra, u tom slučaju bi cjelogodišnje gume za vas mogle biti pun pogodak. Namontirate ih na auto i nekoliko godina ne morate razmišljati o kupovini guma, zamjenama ljeto-zima, vulkanizerima i svemu ostalome što ide uz to.
Istina, performanse su im možda nešto slabije, ali i to treba uzeti s dozom rezerve, jer kada se rade ove usporedbe, onda govorimo o najboljim gumama u svojim kategorijama i što one pružaju. A u stvarnom svijetu, mnogi od nas si jednostavno ne mogu priuštiti najbolje ljetne i najbolje zimske gume, jer su one gotovo uvijek među najskupljima, nego će kupiti nekakve srednje, koje daju dobar omjer cijene i kvalitete.
Međutim, ako uzimate cjelogodišnje, možda možete uzeti one najbolje, makar one bile i najskuplje, jer 4 takve gume će i dalje biti jeftinije nego onih 8 povoljnijih, 4 zimske i 4 ljetne. Još kad tome dodate da ne morate dva puta plaćati demontažu i montažu guma, računica postaje još bolja.